U utorak, 12. 10.2010. godine u 19:00 časova, u Beloj sali KCK, u organaziciji Kulturnog centra Kruševac održana je promocija druge knjige poezije Nikole Stojanovića *DODIRI ČEŽNJE*. Promociju je osmislila i vodila Lidija Užarević, a pored autora učestvovali su i: Milanka Milosavljević-Milosavljević, Veljko Stambolija, Ljubodrag Obradović, Dragiša Pavlović-Rasinski, Dragan Rakić - Singer, Danijela Pavlović i Aleksandar Grašić, za muzički trenutak su se pobrinuli Andrija Miletić i Predrag Todorović - članovi grupe *SINHRO*, a tehniku su vodili Branko Simić i Marko Višnić.
Svi prisutni, a bilo ih je zaista dosta, mogli su da uživaju u ritmu poezije ovog talentovanog mladog pesnika, jer *Iz ritma, vokabulara mladog pesnika zazvuči otmeni Dučić, melanholični Dis, virtuozni Laza, slovenski Jesenjin, iskreni Rakić i drugi majstori stiha koje smo morali (ili voleli) da čitamo i pamtimo. Tolika prisnost i približnost sa njima zbunjuje čitaoca, a onda ga tera da prepoznaje te skrivene, ne citate, već slike, zvučne slojeve, rimu.* (citat - Milanka Milosavljević-Milosavljević). Pogledajte slike sa promocije, pročitajte recenzije i uživajte u poeziji ovog mladog i talentovanog pesnika...
ДОДИРИ ЧЕЖЊЕ
Ја се тебе сећам иако те нема,
од одласка твога само дане бројим,
ал' предиван мирис твоје косе плаве
знај да остао је у рукама мојим.
Неизбрисиви су трагови од тебе,
твоје беле руке претопле су биле,
и додири твоји још су на мом телу,
тако слатки, нежни, ко додири свиле.
Душа ти је била племенита, мила,
а ја циљ једини љубавне јој тежње,
загрљаји твоји били су некако жестоки,
ал' чедни, ко додири чежње.
И очи су твоје биле тако бајне,
ко презреле вишње, мастиљаво црне,
и сада ме зраче том својом лепотом,
то је светлост која још увек не трне.
Ал' ти оде к њему без поздрава душо,
да се твоја сенка његовој придружи,
ал' тешим се тиме јер твоја лепота
ко шарени лептир око мене кружи.
© Никола Стојановић

Ljubodrag Obrtadović
ČEŽNJA POEZIJE NIKOLE STOJANOVIĆA
Biti tako mlad, tek punuletan, a pevati kao "otmeni Dučić, melanholični Dis, virtuozni Laza, slovenski Jesenjin, iskreni Rakić i drugi majstori stiha" - kao što u recenziji napisa Milanka Milosvljević-Milosavljević, stvarno je uzlet koji se u poeziji postiže retko, a eto Nikola Stojanović, je već sa drugom svojom knjigom poezije "DODIRI ČEŽNJE" dotakao te visine, u koje se mnogi nikada ne vinu...
Pisaće jednom Nikola i modernu i postmodernu poeziju, svi pesnici se jednom oprobaju u svim poznatim stilovima *pesničenja*, ali rima je ono božansko što muzu poezije uzdiše u raj i pesnike i čitaoce čini ushićenim dok se tope u lepoti kojom urimljeni stihovi zrače. Zato Nikoli i želim da rimu uvek ima u vidokrugu i da je strpljivo neguje i kad ga modernistički vetrovi ponesu...
Kažu da je teško dobar kritičar biti, da je to ozbiljan i težak zanat koji podrazumeva ogromno predznanje i poznavanje svetskog književnog stvaralašva, zato ja kritički sud prepuštam Milanki i Veljku, ali sam dovoljno hrabar da iznesem svoju subjektivnu imresiju da je Nikola odlično započeo svoj pesnički put, jer se po jutru dan poznaje... Biće što biti mora. Ako je neko već sa osamnaest, kao "otmeni Dučić, melanholični Dis, virtuozni Laza, slovenski Jesenjin, iskreni Rakić", sa trideset godina biće samo svoj... biće origanalan, a sinteza svetskog pesništva, biće poznati Nikola Stojanović...
Meni je drago što je Kulturni centar Kruševac izdavač ove knjige i na taj način mala podrška Nikoli u njegovom uzletu u pesničke vrhove... A Vama poštovani posetioci želim lepo veče uz Nikolinu poeziju, jer poezija, bar na tren, menja svet!