POEZIJA
Poezijo,
izvoru čudnog,
lepog, tajanstvenog
i mudrog sveta,
u tvoja nedra sad bežim.
Poezijo,
majko za ljude bez izlaza,
u tvojim čarima,
smisao cveta,
ti si kontra
kojom se tešim.
Poezijo,
igro mila.
Igra si i odsjaj.
Mnogima si učinila,
noćas snage
i meni daj.
Ja volim i igru
i kocku.
Ovih dana
mnogo gubim.
Poezijo,
ti si meni verna,
tebe nikad neću
da izgubim.
A život trči,
život tutnji,
sa problemima
sad se borim.
Svako se uvek rado
vraća kući.
Poezijo, ja sa tobom
bih da gorim.
Poezijo,
moja uteho,
za sve propušteno,
tvoj sam podanik,
tvoj dužnik i sluga.
U životu nije nikad sve
skroz napušteno.
Poezijo,
u tebi nađoh
prijatelja,
ženu,
brata,
druga...
(C) Ljubodrag Obradović